Republika Srpska i srpski narod pate od nedostatka vođe, iako smo stalno podučavani da imamo problem viška vođa. Mi nemamo vođe. Mi imamo kukavice, mi imamo ljude koji apsolutno nijednim ličnim primjerom i gestom nisu izašli i stali pred narod sa konkretnim primjerom onoga o čemu pričam. I to je problem. Kada se takav vođa pojavi, kada se takva politička ideja pojavi, onda ćete imati i ljude koji se bude u pravosuđu, kao i svakom drugom društveno važnom sektoru.

Ovo je u razgovoru za MojuHercegovinu rekao bivši član PDP-a i bivši odbornik ove stranke u Skupštini Grada Banja Luka Milko Grmuša. Grmuša je isključen iz PDP-a, zajedno sa Brankom Dokićem i Sašom Čekrlijom, nakon što je posljednjeg dana kampanje javno podržao Jelenu Trivić, a ne Draška Stanivukovića.

Jeste li definitivno isključeni iz PDP-a?

Javno je rečeno da jesam. Ja sam prihvatio tu odluku i ta je priča stavljena ad acta.

Jeste li dobili napismeno odluku stranke?

Nisam, ali nije ni potrebno. To je završena priča.

Da li je to logična posljedica nakon podrške koju ste posljednjeg dana kampanje pružili drugom, a ne kandidatu stranke kojoj ste pripadali?

Drugi kandidat nedavno je bio prvi kandidat za glavnu poziciju u Republici Srpskoj, određen i objavljen prije odluke partijskih organa. U junu sam javno pisao zašto neću biti kandidat za odbornika. Između ostalog, rekao sam da ću podržati svakog opozicionog kandidata koji bi to od mene tražio i u čiji program vjerujem. Gospođa Trivić je tražila moju podršku; zalagala se za većinu stvari za koje sam se i sam zalagao, zajedno sa PDP-om; i treća stvar, meni lično važna, jeste njena podrška meni prije četiri godine. Ne vidim nikakav problem u svemu tome. Ali, poštujem odluku PDP-a. Idemo dalje.

Da li je odluka da zadnji dan kampanje javno podržite Jelenu Trivić bila politički nekorektna?

Ja sam bio običan član stranke. Nisam bio partijski funkcioner. Više puta sam davao ostavku u PDP-u kada sam smatrao da stranka vuče poteze koje nisu u skladu sa programskim načelima.  Sve što sam činio – činio sam tako da pratim ono što piše u programu PDP-a i nema sudije (dakle, ne samo političara) koji može naći bilo šta u mom djelovanju suprotno programu PDP-a.

Kada bi se pričalo o nekorektnostima, to bi otišlo daleko i plašim se da bi se ispostavilo da je moja malenkost u najvećem broju slučajeva bila predmet tih nekorektnosti. Međutim, nisam u svom psihološkom profilu čovjek koji voli biti žrtva, koji stalno nešto kuka i koji se voli osvrtati na prošlost. Meni je sve ovo skinulo 15 tona sa ramena.

Da li to znači da ste završili još jednu političku priču, treću po redu ako se ne varam?

Ja sam i dalje u istoj priči, stojim iza svake svoje riječi koju sam ikad dao i ponašam se i živim na isti način.

Da li ćete otići u neku drugu stranku?

Ne.

A ako Vas neko bude zvao?

Ne.

Da li ste u posljednje vrijeme razgovarali sa predsjednikom PDP-a?

Ne.

Da li Vas je iznenadio rezultat koji je napravio Draško Stanivuković u Banjoj Luci?

Ne previše. Nikada nisam sopstvenu političku aktivnost mjerio prema nečijem rejtingu.

Da li Vas je iznenadio rezultat PDP-a u svim ostalim djelovima Republike Srpske, s obzirom na to da u skoro 40 opština nisu prešli cenzus?

Više nisam član PDP-a i nije korektno da to komentarišem. Ne zanima me to niti je moje da se tim bavim. Moje političke ambicije su takve da ću da se bavim nečim novim što nema veze sa postojećim političkim strankama.

Pravite nešto sami?

Tako je.

Lično?

Ne lično. Ako se pravi nešto lično, onda se pravi firma. Imam dosta prijatelja i ljudi kojima vjerujem i koji razmišljaju slično kao ja. Nikada nisam bio čovjek koji ode negdje i čeka šta će drugi reći. Čovjek sam koji dolazi sa stavovima i prijedlozima i sve to već imam, te čekam prijedloge i sugestije svojih saradnika u ovom trenutku. Planiram da se bavim politikom i dalje, zato što se za nju interesujem od kada znam za sebe. Ja volim politiku konceptualno, ne kriminalno. I dok god živim, na taj način ću se baviti politikom.

Vi volite politiku, a da li politika voli Vas?

Čim je ovoliko pratim, znači da tu ima nešto.

S obzirom na to da ste bili odbornik prethodne četiri godine u Skupštini Grada, očekujete li i naredne četiri godine sličnu situaciju kao što je bila prethodne četiri godine?

Slična je situacija već nekih dvadesetak godina. Samo što zbog političkih formacija prije 2020. godine to nije bilo vidljivo u javnosti. Skupštine su trajale kratko, najviše odluka je usvajano bez diskusija. Postojali su ogromni problemi, odnosno prepucavanja mimo kamera i mimo javnosti unutar vladajuće stranke.

Prije svega je to bilo vezano za biznis, za regulacione planove, za gradnju, za javne radove. Određivalo se čija firma će da postavlja javnu rasvjetu ili da popravlja puteve. U svakom gradu u svijetu je tako, ali je Banja Luka dominantno postala prepoznata po tome i to je svima motiv da uđe u lokalnu politiku. To su čisto komunalne stvari.

Ne vidim šta je tu interesantno ljudima koji su inteligentni. Međutim, ljudi se bave time zbog lukrativnog momenta. Taj lukrativni moment nije u zvaničnim prihodima. Odbornička naknada je 700 maraka. Plata gradonačelnika i predsjednika skupštine grada je pet hiljada maraka i, vjerujte, najveći broj tih ljudi uopšte ne živi od tih naknada. S obzirom na to kakvi se sve poslovi dogovaraju i na koji način se dogovaraju, jasno je onda zašto se mnogi bave lokalnom politikom.

Da li su tužilaštva i sudstvo najodgovorniji za to što živimo u ovakvom društvu?

Oni su u ogromnoj mjeri odgovorni, ali u svakom društvu početni impuls daje politika, politička ideja, lider, harizma nekoga ko oblikuje društvo. Bez te prve energije, početnog impulsa neće se pojaviti ni novi tužioci, ni nove sudije koji će raditi kako treba. Svaki put je politički lider nametnuo obrazac i pravosuđu, i zdravstvu, i obrazovanju. To su ključni stubovi društva. Ako nema tog početnog impulsa, ništa se neće desiti.

Mi nemamo trenutno vođu. Iako posljednjih 20 godina traje velika, ako ne i najveća javna borba da se učini kako imamo supersnažne političke vođe, istina je da imamo mekušce koji samo idu linijom manjeg otpora. Ako ima puno kriminalaca u nekom javnom preduzeću, on će taj kriminal pustiti do kraja ili će nakon par godina napraviti kozmetičke promjene.

Mislite na „Šume“?

Mislim i na „Šume“ i na svako javno preduzeće koje posluje negativno, a gotovo sva javna preduzeća posluju negativno. Naše političke vođe se plaše, a saginjanje i uvijanje predstavljaju kao političku mudrost. Vođa u sebi mora imati čelika. To mora biti čovjek koji je svjestan uloge vođenja u svakom narodu.

On mora da podnese ličnu žrtvu u odgovarajućem trenutku za ono u šta vjeruje. To mora biti čovjek koji je svjestan svoje smrtnosti, koji je svjestan toga da će ovako ili onako otići i ako želi da vodi narod, mora po nečemu da ostane upisan u istoriji koja ne računa dane i sedmice, nego računa na decenije i vijekove.

A šta je onda Milorad Dodik koji vlada više od dvadeset godina?

Uspješan tehnolog vlasti. Ništa više od toga.

Da li bi njega na toj poziciji mogao da zamijeni aktuelni gradonačelnik Banje Luke?

Ništa nije isključeno. I to je moguće, ali nikakve promjene neće biti. U pitanju ste sve rekli: to je zamjena, nije promjena.

Ko će formirati skupštinsku većinu u Banjoj Luci?

Tajkuni.

Da li je moguća koalicija SNSD-a i PDP-a?

Ako tajkuni kažu da jeste, onda je moguća.

Kako komentarišete „čestitanje“ vrha vlasti nakon što je objavljeno da je Donald Tramp pobijedio na predsjedničkim izborima u Americi?

Mislim da sam jedini čovjek u javnom prostoru koji je dva puta reagovao na najizraženije amplitude vrha vlasti Republike Srpske prema Americi. Prije oko godinu dana predsjednik Republike Srpske se javno brutalno obrušio na „twitteru“ protiv Amerike i američkog naroda. Ne protiv neke vlasti ili ambasadora, nego protiv cijele zemlje. Ne znam zašto je to napisao – da li je to bio previd ili mu je neko drugi to pisao. Reagovao sam da je to potpuno besmisleno, jer svaki narod je u principu raznovrstan.

Vjerujem da je svaki narod većinski dobar. Istorija je puna primjera koji govore da smo mi konkretno s tim američkim narodom često bili u savezništvu. U redu je da se ne slažete s nekim političarem, u redu je da se ne slažete i s nekom vlašću, ali čitav narod proglasiti zlim ili našim arhineprijateljem je katastrofalno.

I ovo sada „čestitanje“ je potpuno suluda amplituda. Zbog čega to radite? Na Palati Republike treba da bude samo zastava Republike Srpske. U rijetkim momentima može tu da se nađe i druga zastava – kad vam neko nešto učini ili kad je neki globalni događaj u pitanju koji zaslužuje podršku. Ovo je bilo servilno na milion nivoa i potpuno nepotrebno.

Vidio sam da su slavili Trampovu pobjedu u Palati, pa sam pomislio da su malo više popili. To mi je prva reakcija bila. Nijedna velika sila na svijetu ne vodi politiku tako što je vezuje za jednu ličnost. Da je tako, Amerika bi u prethodne četiri godine slistila Republiku Srpsku. Džo Bajden je dokazano imao probleme sa samom idejom postojanja Republike Srpske u prošlosti. Međutim, nije on sam mogao da nameće svoju volju na Balkanu. I kakva je uopšte razlika između politike Trampove administracije od prije osam godina i Bajdenove administracije od prije četiri godine?

Da li su onda opravdana očekivanja vrha vlasti Republike Srpske u „dolazeću američku administraciju“?

Jedino ako smatraju da Tramp neće uopšte obraćati pažnju na Balkan, pa da naprave neki izazovan politički potez poput proglašenja nezavisnosti. Vjerujem da računaju da on to neće javno podržati, možda će čak javno i osuditi, ali neće biti nekih velikih problema, vojne reakcije i slično. Možda je ideja da neko u našoj vlasti napravi nekakvo Pridnjestrovlje koje neće biti međunarodno priznato, ali i na koje neće niko pucati. Ne bih se iznenadio da se to tako odvija.

Volio bih da imamo takvu geopolitičku moć i da mnogo toga možemo da mijenjamo. Mislim da se po pitanju sankcija ništa dramatično neće promijeniti, pogotovo se neće promijeniti brzo. Možda može da se desi ovo što sam već rekao. Tramp je, naše vlasti mogu tako da razmišljaju,  američki izolacionista i u principu se bavi svijetom samo tamo gdje nađe poslovni interes. Gdje tog interesa nema, on taj dio „pusti kraju“. Ako BiH nije u njegovom fokusu, to znači da nas ostale globalne sile neće bombardovati ako krenemo putem nezavisnosti.

Ne isključujem tu mogućnost, ali mislim da je to pogrešno. Ne zato što je to pogrešno samo sa geopolitičke tačke gledišta, nego zato što znam naš narod. On suštinski ne želi to. Da ljudi budu zatvoreni i da ne mogu da putuju? To naši ljudi neće i to vrh vlasti vrlo dobro zna. Mnogi Srbi su jaki na riječima, a kad dođemo do djela, to je potpuno druga situacija. Ali to ne znači da su svi Srbi takvi. Zato nam je potrebna nova politička snaga koja će reći da ovako više ne može.

Postoji li mogućnost da se predsjednički izbori u Republici Srpskoj održe sljedeće godine?

Postoji.

Kako će se završiti proces Dodiku pred Sudom BiH?

Od početka govorim – i znam da se to mnogim kolegama u opoziciji nije dopalo – da je to besmislen proces. Apsolutno besmislen proces. Toliko stvari drugih je bilo gdje je bila potrebna pravosudna reakcija, a ovo je najbezveznija. Kristijan Šmit ili bilo koji drugi visoki predstavnik, a Šmit pritom nije visoki predstavnik, nema pravo da nameće zakone. To je bio stav Venecijanske komisije još 2005. godine.

Kada po tom zakonu nekoga tužite, kakvu ste poruku poslali? Da ni za šta drugo nije kriv! Zbog čega je kriv? Zato što izvršava svoju ustavnu dužnost da potpisuje zakon. Mislim da je to glorifikacija gospodina Dodika. Tu ima puno problema koji će teško dovesti do onoga što oni žele. Postoji milion institucija koje su nametnute i koje nemaju pravni osnov. Ustavni sud BiH ima. Možemo se ljutiti na njega ili ne ljutiti, voljeti ga ili ne, ali to je tako.

On je napisan u Dejtonskom sporazumu. To je bio prvi put da je Republika Srpska izašla van Dejtona. I ako mislite da je neko prekršio ustavni poredak, onda postoji krivično djelo „Napad na ustavni poredak“ u Krivičnom zakonu BiH koje šalje u zatvor u trajanju od najmanje pet godina počinioca. A ovdje je rečeno da će odgovarati neko ko ne poštuje odluke Kristijana Šmita. Dakle-nije važno da li napadate ustavni poredak BiH, već je važno da li napadate Šmita. Smiješno. Ne vjerujem više u naivnost i neznanje. Vjerujem u perfidnost i mangupluk i da je sve ovo bilo smišljeno na početku. Pravo, pravda i zdrav razum su već poraženi, sad je vrijeme za revanš.

Postoji li mogućnost da Republika Srpska pristane na Zakon o državnoj imovini u zamjenu za oslobađajuću presudu?

Ne vjerujem. Da je to bio koncept od početka, ne bi se sve ovo dešavalo. Priča o državnoj imovini je toliko višestrana da nam treba sedam intervjua. Ne mogu toliko da pričam. Suština je u sljedećem: pravno se ne može završiti pitanje o državnoj imovini u BiH kako su oni to zamislili. I svaki stranac koji pomisli da može, napraviće mrežu iz koje nikad izaći neće.

To je pitanje koje traje stotinama godina. Ne možete odlučiti da je nešto što je pripadalo mom đedu pa oteto-državna imovina. Ako idemo u Evropu, onda valjda poštujemo privatno vlasništvo, restituciju itd. Niko nije utvrdio kako je neka njiva oko Visokog postala imovina Federacije BiH ili BiH. Čitao sam prijedlog zakon Bećirovića i Komšića i… Eto, i vi ste se nasmijali. Da Parlamentarna skupština odlučuje o bilo čemu? To se nikada neće desiti.

Već sada imamo čitav niz nepravnih stanja. Uvjeren sam da su i Republika Srpska i Federacija BiH uzurpirale u nebrojeno mnogo slučajeva javnu imovinu. Ne zato što je to imovina BiH, nego zato što je to imovina nekih drugih nivoa vlasti ili građana. Tako da se to pitanje definitivno pravno ne može razriješiti ovako kako svi oni to planiraju. Ako se ne može pravno razriješiti, glupo je očekivati trgovinu. Dakle, ona se neće desiti.

Stranci su „zakuvali“ tu priču. Zamjenik visokog predstavnika, koji je po definiciji supervizor za Brčko distrikt, prije nekoliko godina je inicirao usvajanje Zakona o javnoj imovini Brčko distrikta. I ne samo nepokretna imovina, nego i pokretna imovina koja je u javnom vlasništvu, data je na raspolaganje ne Skupštini Brčko distrikta, nego gradonačelniku, odnosno jednom čovjeku! To je tamo najnormalnije funkcionisalo. I kako sad to može? Jedino ako kažu da Brčko nije u BiH.

Kako vidite stanje u opoziciji u naredne dvije ili četiri godine? Da li je moguće „ukrupnjivanje“?

Teško mi je da na ovo pitanje odgovorim. Imam odgovor, ali ne želim da budem shvaćen pogrešno. S jedne strane, ne interesuje me to uopšte. S druge strane, ovo što planiram da radim me mnogo inspiriše i motiviše. Dočekao sam u svojoj četrdesetoj godini da ne moram da pratim šta će drugi da rade. Uvjeren sam da Republici Srpskoj, a ne samo opoziciji, treba novi program. Nova politička misao i novi primjeri ponašanja.

Biću fokusiran na izgradnju te nove političke energije koja će se sastojati u poštovanju zakona, u poštovanju onoga što je etički kodeks ovog naroda i u poštovanju potrebe da se modernizujemo. Treba da izgradimo političku snagu koja će biti opoziciona. Koja neće nikada pristati da bude s ovakvom vlašću, ali koja neće nikada pristati da bude u formalnom savezu s bilo kojom opozicionom strankom samo opozicionog saveza radi.

Ništa nisam promijenio u životu. Isti posao imam danas kao i ranije, i to u privatnom sektoru. Isti imovinski karton. Isti način rada: ukidam nelegalne namete i stojim iza svojih riječi. To sam govorio kada smo zadnji put razgovarali. Ako sam na nešto ponosan, ponosan sam na svoje intervjue koje sam dao vašem portalu. Kako da branim opoziciju ako dođemo sutra na vlast i radimo iste stvari koje oni rade?

Navijate li još za Partizan?

Naravno.

Gledate li sa istom strašću utakmice k'o nekad?

Ovo pitanje je toliko teško u svakom smislu. Ne gledam sa istom strašću zato što nema sa druge strane one strasti koje je bilo prije 20 godina. Ne mislim samo na Partizan. Mislim na generalno stanje u društvu. Kada imate kriminalce na tribinama, kada imate ljude koji su vođe nekih navijača, a koji su trgovci drogom, kada imate ljude koji su jedne godine vođe navijača Zvezde, a druge godine vođe navijača Partizana, ja to ne mogu da shvatim.

mojahercegovina.com